Chat programi bili su dio virtualnog svijeta. Taj virtualni svijet, međutim, otkrivao je u sebi puno prave realnosti iako je bio, što je glavna junakinja Nela shvatila tokom vremena, posve i izmišljen i falsificiran i sve ono što bi bilo protivno nekoj stvarnoj slici svijeta. Nela se počela pitati što je ustvari ta virtualna realnost – je li to kombinacija svih mogućih dijelova, kako ih je ona crtala u arabeskama i mozaicima, svih mogućih komadića i djelića ljudskog iskustva koji se oblikuju i s raznih aspekata u jednu jedinstvenu sliku. I Nela je pomišljala da je vjerojatno taj virtualni svijet sagrađen upravo od takvih djelića stvarnosti koji su se pretakali iz realnog u virtualno, ali nikada nisu uspijevali zataškati virtualno. Virtualna stvarnost sama po sebi, dakle, nije postojala. Postojala je samo izmjena realnosti kroz filtar nedodirljivosti u virtualni svijet. To je bilo nešto što je Nelu zaista zanimalo, ta virtualna stvarnost u kojoj se, bez obzira na realnost kakva jest, kakvu osjećamo, pipamo, dodirujemo, njušimo, gledamo, postoji i sve to, samo hipostazirano u svijet koji je i nepostojeći, ali ujedno i vrlo postojeći s obzirom na to što se sve događalo upravo u tom virtualnom svijetu koji – kada bi se spojio sa realnim – ponekad bude vjerna slika, a ponekad naličje te slike između stvarnosti i virtualnosti.
[epub id=’860′]