Wilhelm Baum i Kay E. Gonzalez – KARL R. POPPER I KRITIČKI RACIONALIZAM

Prijevod ovog vrsnog djela o utemeljitelju pravca u filozofiji, koji je obilježio XX stoljeće ne samo temeljitom kritikom znanosti, već i socijalnom filozofijom i ekonomskom teorijom, donosi iscrpnu studiju o biografiji i filozofskom djelu jednog od najznačajnijih mislioca, čiji je utjecaj živ i plodonosan i u naše doba, Karlu R. Popperu.
Knjiga je tiskana zahvaljujući potpori Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Ksenija Premur – EUROPSKA UNIJA – POVIJEST I BUDUĆNOST

Knjiga Europska unija – povijest i budućnost sadrži dva teksta o Europskoj uniji. Prvi tekst pod naslovom «Liberalno shvaćanje individualne slobode i njegov utjecaj na stanje ljudskih prava – povijesne, filozofske i političke dimenzije» predstavlja opsežnu studiju liberalizma kao jedne od političkih opcija u suvremenim političkim strujanjima u Europskoj uniji, a osim liberalizma kao političke smjernice, tekst također propituje liberalizam kao ideju, ideal i ideologiju s povijesnih i političkih stajališta. Drugi tekst pod nazivom «Europska unija i Republika Kazahstan» bavi se suvremenim pitanjima uplitanja Europske unije u poslove Kazahstana s političkih, gospodarskih i pravnih aspekata, čime se propituje stvarni raspon širenja EU u područja koja nisu u fokusu trenutnih pregovora o proširenju. No opseg širenja jasno pokazuje kako su se aktivnosti pravnih institucija i gospodarsko djelovanje proaktivno i učinkovito probili u ovo područje, iako je ono daleko od fokusa zanimanja u smislu budućnosti Europske unije.

Janko Ferk – PRAVO JE „PROCES“. O KAFKINOJ PRAVNOJ FILOZOFIJI

U monografiji Pravo je „Proces“. O Kafkinoj pravnoj filozofiji Janko Ferk bavi se tematikom koja dosada još znanstveno nije razrađena, a raspravlja o pravno-filozofskom i pravno-teorijskom sadržaju romana „Proces“ i drugim proznim djelima austrijskog pisca Franza Kafke. Pravne konotacije književnog djela autor je morao transkribirati u jezik i pojmove teorije prava, te je ujedno morao slijediti logiku književne osnove koju pruža Kafkin „Proces“, što mu je u svakom pogledu pošlo za rukom jer ovladava dvjema znanostima u njihovoj specifičnoj metodici, a izuzev toga, obje je struke u monografiji na uvjerljiv način povezao. Janko Ferk raspravlja o nastanku romana, o biografskim i povijesnim ozađima, te recepcijom koja je do danas poprimila svjetske razmjere. U tom sklopu Ferk govori i o Kafkinoj „akademskoj industriji“.

Andrej Ule – ZNANOST, DRUŠTVO, VRIJEDNOSTI

ANDREJ ULE, vjerojatno najpoznatije ime teorije i filozofije znanosti u Sloveniji, u ovoj knjizi uz opće teorijske, pa i epistemološke vidike i pitanja o odnosu znanosti i svijeta, smješta znanost u još dva svježa i na našem prostoru manje razrađena konteksta. Autor ponajprije postavlja pitanje o transmisijama znanstvenog znanja u praksu i realnost, socijalnim i ekonomskim učincima znanosti u društvu, o takozvanoj scientifikaciji društva, ali i o podruštvljenju znanosti. S druge strane autor raspravlja i o etičkoj odgovornosti znanosti i znanstvenika, te njima imanentnim kritičkim refleksijama. Time, dakle – uz narastajući napredak, primjerice, biotehnologija ili zastrašujućih primjera ideološke i političke okupacije znanosti, kako nas tome podučavaju mračna povijesna iskustva – uvijek iznova upozoravaju i zahtijevaju opreznu i promišljenu uporabu. Posebice, ako uvažimo za Ulea prepoznatljivu činjenicu o tome da vrijednosno neutralno korištenje znanosti, ako bi i bilo moguće, vodi njezinoj birokratskoj instrumentalizaciji.

Matjaž Potrč – DINAMIČNA FILOZOFIJA

U knjizi »Dinamična filozofija« autora prof.dr. Matjaža Potrča na privlačan način predstavljene su značajne teme iz filozofije jezika i misli u povezanosti sa čovjekovom okolinom i njegovom djelatnošću. Filozofske teme isprepliću se s temama iz psihologije i umjetne inteligencije. Naglasak je pritom na znanosti o spoznavanju, uključujući psihologiju spoznavanja i računalnim modelom duševnosti u njegovom klasičnom i konekcionističkom obliku. Jezik i misao predstavljeni su u svojoj utemeljenosti u čovjekovoj djelatnosti koja je usmjerena u njezinoj okolini dane predmete. Predmet je određen kao nešto što je dostupno čovjekovoj djelatnosti, te stoga i njegovom spoznavanju. Misao je usmjerena na predmete, te seže od srednjedimenzionalnih dobrina sve do apstraktnih predmetnih predodžba. Predmeti nisu dani statično, već se pojavljuju u aktivnom okolišu djela. Dinamika vodi njihovom shvaćanju. U djelu su izložene teme pamćenja, pogrešaka, informacije, modularnosti, spoznaje, uzročne teorije, skromnosti i bogatstva podražaja, unutarnjij stanja, funkcionalizma, realizma, sintakse, cjeline, sadržaja i odnosa.

Matjaž Potrč – JEZIK, MISAO, PREDMET

Filozofija nastoji objasniti čovjekovu realnost. U toj realnosti najviše pozornosti zaslužuje ono što je tipično za čovjeka: jezik i misao. Taj je put vodio u anti-naturalistička filozofska stajališta. Ova knjiga autora prof.dr. Matjaža Potrča nastoji naturalistički dograditi spomenuta stajališta. Dokle može pristajanje na prednost predmeta pomoći u tumačenju jezika i misli? Početna teza tvrdi da jezik i misao ovise o predmetima. Na argumentativan je način sabrana građa u prilog toj tezi, koja vodi zanimljivim stajalištima u filozofiji duha, percipiranja i djelatnosti. Naglasak je pritom na perceptivnoj djelatnosti. Pritom je riječ bila o intencionalnosti, modularnosti, razlici i sudjelovanju percipiranja i spoznavanja, skromnosti i bogatstvu podražaja, informaciji i zabludi, funkcionalizmu, realizmu i sintaksi, djelatnosti i sadržaju. Misli je odmjerena prednost pred jezikom, a djelatno vezanim perceptivnim predmetima prednost pred mišlju.

Matjaž Potrč – POJAVE I PSIHOLOGIJA: Fenomenološki spisi

Fenomenološka baština bliska je filozofiji duha i kognitivnoj znanosti. Brentanova zamisao pojave označava početak fenomenologije, te pruža oruđe za njezino shvaćanje, sve do ekološke intencionalnosti Heideggerove biti-u-svijetu. Husserlovo djelo prelazi od opisne prema ekološkoj i dinamičnoj intencionalnosti. Analitička filozofija i fenomenologija su združivi jer je oboma blizak naturalizam. Fenomenologija se bavi pojavama kao intencionalnim bivstvima. Organska jedinstvenost obilježuje fenomenologiju kao kognitivnu znanost; možemo je eksternalizirati, te je moramo smjestiti u prostor koji je okružuje. Temeljno se razlikovanje odvija između više spoznajne razine koja obuhvaća percipiranje i misli, te između niže spoznajne razine koja obuhvaća osjete. Te su dvije razine združene u organizmima. Dodatnom se tezom tvrdi da su organizmi jedina bivstva. Osjetilima pripada samostalna spoznajna razina, izuzev razine višeg spoznavanja. Pojmovima i osjetima pripadaju slični mehanizmi obuhvaćanja. U svojem reističnom razdoblju Brentano je preoblikovao Aristotelovo razumijevanje supstancije i akcidencije, tako što je pojave razmatrao kao slučajne cjeline sa supstancijom kao njihovim jedinim vlastitim dijelom. Takvo razumijevanje intencionalnosti omogućuje pogled na organsku jedinstvenost kao na karakteristiku različitih pristupa fenomenologiji. Husserlovo djelo o stvari i prostoru analizirano je kao brižljivi opis percepcije, počevši sa statičkim modelom koji prelazi u dinamičan ekološki smjer. Rezultat ekologizma ukazuje na Husserlovu bliskost s Heideggerovim pojmom biti-u-svijetu organizma. Ključ Heideggerovog razumijevanja intencionalnosti u njegovom djelu iz ranog razdoblja nalazi se u Gibsonovom ekološkom modelu, koji intencionalnost smatra vještom praktičnom smještenosti organizma. I Husserl je na taj način blizak strukturi Brentanove reistične pojave. Dvije razine Heideggerove intencionalnosti obuhvaćaju ponajprije teleološku intencionalnost koja temeljnu svrstanost vidi u rukovanju organizma sa svijetom koji ga okružuje. Racionalnost zadobiva svoje mjesto u trenutku kada se praktična vještina uključuje u šire područje. Slijedi prikaz Heideggerovog utjecaja na konekcionistička istraživanja. Odnos između biti-u-svijetu i umjetne inteligencije građa je koja je značajna za umjetnu inteligenciju u trenutku kada vidljiva postaju ograničenja tradicionalnog korištenja simbola. Potreba za obuhvaćanje okoline inteligentnog sustava u primjereni opis spoznavanja postaje očita.

Marko Uršič – O RENESANSNOJ LJEPOTI

O renesansnoj ljepoti, prva knjiga Ljeta u tetralogiji Četiri doba odvodi nas na putovanje u Firencu dvoje suseljana i životnih suputnika Brune i Marije, seoskog intelektualca i umjetničke duše. Našavši se u Firenci, otpočinje njihovo putovanje kroz renesansnu likovnu umjetnost, književnost, filozofiju, teologiju, historiografiju, i sve to kao kroz splet monologa i dijaloga, eseja, filozofskih rasprava, pa čak i znanstvenih matematičkih izračuna zlatnog reza. Tako se pred nama okreće kaleidoskop povezanih sekvenci jednog viđenja i promišljanja renesanse u različitim žanrovima, od ulomaka iz romana o Sandru Botticelliju, pripovijesti o Bruninom i Marijinom viđenju renesansne ljepote i odnosa između ljepote i ljubavi, do filozofskih eseja i rasprava koji su posvećeni Marsiliu Ficinu, najznačajnijem renesansnom filozofu u vrijeme Lorenza de’ Medici, a pored njega i polihistoru Picu della Mirandola, te religioznom reformatoru Girolamu Savonaroli. Dok su navedeni eseji posvećeni duhovnim temama o ljubavi i ljepoti, o prolaznosti i besmrtnosti, o biti ljudske egzistencije, ulomci iz romana o Sandru Botticelliju unose u ovo djelo zračak tadašnjeg svakidašnjeg života velikog renesansnog majstora, pa se tako pripovijesti o Bruni i Mariji nakon pola tisućljeća na istim ulicama i trgovima otvara obilje renesansne ljepote minulih vremena i obnovljeno promišljanje o ovom razdoblju u zapadnoj kulturi.