Vojko Strahovnik – MORALNI SUDOVI, INTUICIJA I MORALNA NAČELA

Autor u knjizi sustavno, kritički i cjelovito razmatra moralni intuicionizam te izlaže njegov zagovor. Prikazana su dva središnja aspekta intuicionizma. Prvi je spoznajni aspekt moralne intuicije kao izvora moralnog opravdanja. Drugi aspekt je moralni pluralizam kao normativna struktura moralne teorije. Zagovor se temelji na novijim raspravama i stajalištima u suvremenoj moralnoj teoriji i metaetici. Autor predstavlja i uvodi pojam moralne intuicije, odnosno moralnog uvida. U nastavku su obrađene i analizirane povijesne verzije moralnog intuicionizma, osobito autori kao što su Henry Sidgwick, G.E. Moore, H.A. Prichard, W.D. Ross i C.D. Broad. U drugom se dijelu najprije predstavlja partikularistički izazov moralnoj teoriji koja dovodi u pitanje ulogu moralnih načela i pravila u moralnoj misli i praksi. Autor zagovara novu i zanimljivu tezu da je moralni partikularizam ponajprije stajalište o moralnim općenitostima, a ne stajalište o prirodi razloga. Dani su odgovori na dva središnja izazova koji se postavljaju moralnom intuicionizmu kao moralnom pluralizmu. Prvo, pokazano je da dopuštanje postojanja moralnog konflikta i moralnih dilema nema fatalnih posljedica za moralnu teoriju. Štoviše, ako okrenemo perspektivu i na ishodište postavimo fenomenologiju koja prati moralni konflikt, onda se čini da je u prednosti ona moralna teorija koja dopušta, odnosno u stanju je prilagoditi takav konflikt. Autor u djelu zagovara stav o tome da se moralni konflikt i dileme mogu prilagoditi na odgovarajući način unutar intuicionističkog modela prima facie dužnosti. Drugo, predstavljena je izvorna slika odnosa između moralnih razloga, moralnih načela i moralnih sudova. Ta je slika izgrađena na pojmu prima facie dužnosti kao jednog od središnjih pojmova etike. Osobine djelovanja, kao što su iskrenost, istinoljublje, pravednost, odanost, dobronamjernost, neškodljivost itd, su temeljne moralno značajne osobine te – kao prima facie dužnosti – temeljni moralni razlozi.

Dean Komel – SUVREMENOSTI

Djelo Deana Komela Suvremenosti obilježava preplitanje različitih registara filozofskog govora i razgovora: znanstvenog, esejističkog, razgovornog i umjetničkog. Osnovna je namjera pritom u tome da se odredi viševrsno iskustvo suvremenosti ovog doba u kojem sama filozofija postaje neaktualna. Tu neaktualnost valja protumačiti iz samog načina aktualizacije svijeta danas. Upravo je obilnost svjetovnosti svijeta ono iz čega se razastire situacija suvremenosti u svojem nacrtu i otpisu. To dvojno viđenje nacrta i otpisivanja osnovni je način autorovog pristupanja kada je riječ o fenomenološkom opisu ili hermeneutičkom tumačenju koji stoga nisu jednosmjerni, već se često odvijaju u suprotnim smjerovima. U uvodu autor na to upućuje ocrtom okruženosti ja, te u zaključku u kojem se posvećuje filozofskoj diskusiji o temama koje u ovom djelu  razmatra. Filozofija ne smije isključivati suprotnosti jer su njezin ključ za razumijevanje smisla – ne da bismo ga u cijelosti dešifrirali, već da bismo sagledali njegovu zagonetku. Način na koji se suvremenost raspinje između povijesnosti i budućnosti pokazuje bitno drugačiju dodirljivost u pogledu onoga što danas jest, s time da u sebi spaja mogućnost drugoga, drugim riječima ne samo ono što je sada na djelu, već i ono što samo nadolazi između, tako da pruža vrijeme i prostor za dodirivanje. Suvremenost nije dodir s vremenom samo u smislu onoga što slijedi vrijeme i što je u tom pogledu istodobno i vremenu primjereno. Ukoliko suvremenost imenuje ono, što je danas u nekom trenutku prijelaza između odlazećeg i dolazećeg, ne tvori samo jedan od modusa vremena, već samo njegovu horizontalnu točku dodira po kojem vrijeme tek jest. Suvremenost znači dodirno stjecanje bitka i vremena.

Vojko Strahovnik – MORALNA TEORIJA

Knjiga “Moralna teorija. O prirodi moralnosti” autora prof. dr. Vojka Strahovnika izlaže cjelovito predstavljanje i analizu moralne teorije, odnosno metaetike kako se razvijala tijekom 20. stoljeća. Nakon uvodnog poglavlja, koje predstavlja temeljna pitanja, koje postavljamo u okviru moralne teorije, svoje suočavanje s tim filozofskim problemskim poljem autor započinje s filozofijom G. E. Moorea. Moorea prepoznaje kao onoga, koji je jasno odijelio metaetička pitanja (prije svega pitanje o značenju pojma dobro) od sadržajnih, odnosno normativnih pitanja i to na taj način da ponajprije moramo odgovoriti na pitanja o značenju moralnih izraza kako bi se potom mogao adekvatno posvetiti sadržajnim pitanjem etike. Na taj je način zacrtao temelje poteze razvoja teorije u 20. stoljeću koja se posvećivala prije svega moralnoj semantici i moralnoj ontologiji (Hare, Ayer, Stevenson, Mackie), te pitanju moralnog znanja (Prichard, Ross), a u posljednjem razdoblju i moralnoj psihologiji i moralnoj fenomenologiji (Blackburn, Gibbard, Horgan, Timmons). Jedna je od posljedica bilo i prilično oštro razgraničenje između teorijskih, odnosno metaetičkim pitanjima, te sadržajnim, odnosno normativnim pitanjima etike. Autor u knjizi upućuje kako su obje razine ipak značajno povezane. Knjiga obuhvaća dvanaest poglavlja, te izlaže stajališta u moralnoj teoriji povijesno i problemski. U tom pogledu u knjizi nalazimo i najnovije rasprave. Autor suočava svoje poglede i argumente širokim skupom autora. U pogledu sadržaja možemo prepoznati nekoliko središnjih crvenih niti koja povezuju pojedina poglavlja. Jedno je od njih svakako pitanje značenja moralnih sudova, te s njima povezanih izazova, npr. Frege-Geachev problem. Iznimno značajno mjesto zauzima i pitanje moralnog znanja. Izvorna je sama autorova dioba stajališta u moralnoj teoriji, kao i sinteza temeljnih pitanja i pojedinih argumenata koji su povezani prije svega s posljednjim desetljećima razvoja moralne teorije. Praktičan je i pojmovnik, koji obuhvaća temeljna stajališta i argumente, što čitatelju omogućuje i samostalno čitanje pojedinih poglavlja. Monografija tako predstavlja izvorno i značajno znanstveno djelo s područja moralne filozofije.

Marko Uršič – SEDMERKE

Sedmerke su filozofska knjiga autora prof.dr. Marka Uršiča, koja je napisana u četiri književna žanra (dijalozi, glose, eseji, soneti) koji prate sedmostruki ritam dana u tjednu i četvornom ritmu mjesečevih mijena. Kompozicija je ove knjige matematički zasnovana na harmonijskom nizu četiri dijela po sedam meditacija i uvodi čitatelja u obnovljenu filozofsku nit-vodilju vječnih misaonih i umjetničkih formi duha. Glavni su tematski sklop knjige Sedmerke  platonizam (Platon, Plotin) u sedam razgovora protagonista – „seoskog kozmopolita“ majstora Brune, tajnovitim Anđelom, njegovim „noćnim gostom“, te renesansni humanizam Michela de Montaigna u kojem se autor u sedam eseja nadovezuje na Montaigneove teme i razvija ih kako u osobnom, tako i misaono suvremenom duhu. Očituje se da Platon i Montaigne imaju mnogo više zajedničkog, kako se obično misli, posebice filozofiju kao ljubav prema mudrosti, traganje za vječnim i neprolaznim u „rijeci vremena“. Ujedno je takvo otvoreno i „polifono“ mišljenje, filozofija kao put spoznaje i kao „zaštitnica pitanja“, na koja nikada nije moguće konačno odgovoriti, i autorov je filozofski kredo.

Dean Komel – RAZOTKRIVENOST PREBIVANJA

U ovoj raspravi pod naslovom Razotkrivenost prebivanja. O razgraničenju hermeneutičke fenomenologije i filozofske antropolgije, koja je po prvi puta objavljena na slovenskom jeziku prije dvadeset godina, Dean Komel raspravlja o problemima hermeneutički zasnovane kritike filozofske antropologije koja je u velikoj mjeri odredila razvoj fenomenološke filozofije. Općenito uzevši, filozofsku raspravu čovječnosti danas priječi realizacija njezine tehnoznanstvene manipulacije koja se ne obazire na smisao njegovog bivanja. Problematičnost ideje filozofske antropologije, gledano iz takve perspektive, nije samo jedan od mnogih suvremenih filozofskih problema, već se njome ocrtava kritička pozicija filozofije ovog doba i čovjeka „u“ njemu.

Prepoznajući razotkrivenost bivanja kao zagonetke nas samih, Dean Komel postavlja pitanje granica filozofske antropologije. U kakvom smislu govorimo o granicama te filozofske discipline koja razmatra bit čovjeka? Ima ti tih granica više ili se na kraju krajeva svode na samo jednu granicu, koja kao takva ostaje neprepoznata i koja u svojoj izmaknutosti upravo potiče bezgraničnu antropodiceju svega bića? I što ako današnji čovjek uopće više nije sposoban podnositi razotkrivenost bivanja, te iz dana u dan sva manje i manje brine za svoj odnos prema Cjelini?

Wilhelm Baum i Kay E. Gonzalez – KARL R. POPPER I KRITIČKI RACIONALIZAM

Prijevod ovog vrsnog djela o utemeljitelju pravca u filozofiji, koji je obilježio XX stoljeće ne samo temeljitom kritikom znanosti, već i socijalnom filozofijom i ekonomskom teorijom, donosi iscrpnu studiju o biografiji i filozofskom djelu jednog od najznačajnijih mislioca, čiji je utjecaj živ i plodonosan i u naše doba, Karlu R. Popperu.
Knjiga je tiskana zahvaljujući potpori Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Ksenija Premur – EUROPSKA UNIJA – POVIJEST I BUDUĆNOST

Knjiga Europska unija – povijest i budućnost sadrži dva teksta o Europskoj uniji. Prvi tekst pod naslovom «Liberalno shvaćanje individualne slobode i njegov utjecaj na stanje ljudskih prava – povijesne, filozofske i političke dimenzije» predstavlja opsežnu studiju liberalizma kao jedne od političkih opcija u suvremenim političkim strujanjima u Europskoj uniji, a osim liberalizma kao političke smjernice, tekst također propituje liberalizam kao ideju, ideal i ideologiju s povijesnih i političkih stajališta. Drugi tekst pod nazivom «Europska unija i Republika Kazahstan» bavi se suvremenim pitanjima uplitanja Europske unije u poslove Kazahstana s političkih, gospodarskih i pravnih aspekata, čime se propituje stvarni raspon širenja EU u područja koja nisu u fokusu trenutnih pregovora o proširenju. No opseg širenja jasno pokazuje kako su se aktivnosti pravnih institucija i gospodarsko djelovanje proaktivno i učinkovito probili u ovo područje, iako je ono daleko od fokusa zanimanja u smislu budućnosti Europske unije.

Janko Ferk – PRAVO JE „PROCES“. O KAFKINOJ PRAVNOJ FILOZOFIJI

U monografiji Pravo je „Proces“. O Kafkinoj pravnoj filozofiji Janko Ferk bavi se tematikom koja dosada još znanstveno nije razrađena, a raspravlja o pravno-filozofskom i pravno-teorijskom sadržaju romana „Proces“ i drugim proznim djelima austrijskog pisca Franza Kafke.Pravne konotacije književnog djela autor je morao transkribirati u jezik i pojmove teorije prava, te je ujedno morao slijediti logiku književne osnove koju pruža Kafkin „Proces“, što mu je u svakom pogledu pošlo za rukom jer ovladava dvjema znanostima u njihovoj specifičnoj metodici, a izuzev toga, obje je struke u monografiji na uvjerljiv način povezao. Janko Ferk raspravlja o nastanku romana, o biografskim i povijesnim ozađima, te recepcijom koja je do danas poprimila svjetske razmjere. U tom sklopu Ferk govori i o Kafkinoj „akademskoj industriji“.U glavnom se dijelu knjige Janko Ferk bavi pravnim pojmovima „Procesa“ i drugih proznih djela, te posebice raspravlja o pojmovima „pravo“, „nepravo“ („krivnja“) i „pravednost“, te „sudstvo“ i „sud“.Tako se po prvi puta u povijesti književnosti susrećemo s jezično-pravnom analizom Kafkinih tekstova. Posebno je poglavlje posvećeno ulogama suca i odvjetnika. Ovo je poglavlje posebice zanimljivo prije svega zato što je sam autor sudac, te posjeduje i odvjetničku naobrazbu.U ovoj knjizi autor vrlo učinkovito raspravlja o suštinskim pitanjima Kafkinog spisateljevanja, te povezuje velike znanstvene teme „filozofije prava“ i „teorije prava“. Pravo je „Proces“ prvo je temeljito istraživanje Kafkinih tekstova iz perspektive pravnika.

[epub id=’849′]

Andrej Ule – ZNANOST, DRUŠTVO, VRIJEDNOSTI

ANDREJ ULE, vjerojatno najpoznatije ime teorije i filozofije znanosti u Sloveniji, u ovoj knjizi uz opće teorijske, pa i epistemološke vidike i pitanja o odnosu znanosti i svijeta, smješta znanost u još dva svježa i na našem prostoru manje razrađena konteksta. Autor ponajprije postavlja pitanje o transmisijama znanstvenog znanja u praksu i realnost, socijalnim i ekonomskim učincima znanosti u društvu, o takozvanoj scientifikaciji društva, ali i o podruštvljenju znanosti. S druge strane autor raspravlja i o etičkoj odgovornosti znanosti i znanstvenika, te njima imanentnim kritičkim refleksijama. Time, dakle – uz narastajući napredak, primjerice, biotehnologija ili zastrašujućih primjera ideološke i političke okupacije znanosti, kako nas tome podučavaju mračna povijesna iskustva – uvijek iznova upozoravaju i zahtijevaju opreznu i promišljenu uporabu. Posebice, ako uvažimo za Ulea prepoznatljivu činjenicu o tome da vrijednosno neutralno korištenje znanosti, ako bi i bilo moguće, vodi njezinoj birokratskoj instrumentalizaciji.

Matjaž Potrč – DINAMIČNA FILOZOFIJA

U knjizi »Dinamična filozofija« autora prof.dr. Matjaža Potrča na privlačan način predstavljene su značajne teme iz filozofije jezika i misli u povezanosti sa čovjekovom okolinom i njegovom djelatnošću. Filozofske teme isprepliću se s temama iz psihologije i umjetne inteligencije. Naglasak je pritom na znanosti o spoznavanju, uključujući psihologiju spoznavanja i računalnim modelom duševnosti u njegovom klasičnom i konekcionističkom obliku. Jezik i misao predstavljeni su u svojoj utemeljenosti u čovjekovoj djelatnosti koja je usmjerena u njezinoj okolini dane predmete. Predmet je određen kao nešto što je dostupno čovjekovoj djelatnosti, te stoga i njegovom spoznavanju. Misao je usmjerena na predmete, te seže od srednjedimenzionalnih dobrina sve do apstraktnih predmetnih predodžba. Predmeti nisu dani statično, već se pojavljuju u aktivnom okolišu djela. Dinamika vodi njihovom shvaćanju. U djelu su izložene teme pamćenja, pogrešaka, informacije, modularnosti, spoznaje, uzročne teorije, skromnosti i bogatstva podražaja, unutarnjij stanja, funkcionalizma, realizma, sintakse, cjeline, sadržaja i odnosa.

[epub id=’820′]

Matjaž Potrč – JEZIK, MISAO, PREDMET

Filozofija nastoji objasniti čovjekovu realnost. U toj realnosti najviše pozornosti zaslužuje ono što je tipično za čovjeka: jezik i misao. Taj je put vodio u anti-naturalistička filozofska stajališta. Ova knjiga autora prof.dr. Matjaža Potrča nastoji naturalistički dograditi spomenuta stajališta. Dokle može pristajanje na prednost predmeta pomoći u tumačenju jezika i misli? Početna teza tvrdi da jezik i misao ovise o predmetima. Na argumentativan je način sabrana građa u prilog toj tezi, koja vodi zanimljivim stajalištima u filozofiji duha, percipiranja i djelatnosti. Naglasak je pritom na perceptivnoj djelatnosti. Pritom je riječ bila o intencionalnosti, modularnosti, razlici i sudjelovanju percipiranja i spoznavanja, skromnosti i bogatstvu podražaja, informaciji i zabludi, funkcionalizmu, realizmu i sintaksi, djelatnosti i sadržaju. Misli je odmjerena prednost pred jezikom, a djelatno vezanim perceptivnim predmetima prednost pred mišlju.

[epub id=’832′]

Matjaž Potrč – POJAVE I PSIHOLOGIJA: Fenomenološki spisi

Fenomenološka baština bliska je filozofiji duha i kognitivnoj znanosti. Brentanova zamisao pojave označava početak fenomenologije, te pruža oruđe za njezino shvaćanje, sve do ekološke intencionalnosti Heideggerove biti-u-svijetu. Husserlovo djelo prelazi od opisne prema ekološkoj i dinamičnoj intencionalnosti. Analitička filozofija i fenomenologija su združivi jer je oboma blizak naturalizam. Fenomenologija se bavi pojavama kao intencionalnim bivstvima. Organska jedinstvenost obilježuje fenomenologiju kao kognitivnu znanost; možemo je eksternalizirati, te je moramo smjestiti u prostor koji je okružuje. Temeljno se razlikovanje odvija između više spoznajne razine koja obuhvaća percipiranje i misli, te između niže spoznajne razine koja obuhvaća osjete. Te su dvije razine združene u organizmima. Dodatnom se tezom tvrdi da su organizmi jedina bivstva. Osjetilima pripada samostalna spoznajna razina, izuzev razine višeg spoznavanja. Pojmovima i osjetima pripadaju slični mehanizmi obuhvaćanja. U svojem reističnom razdoblju Brentano je preoblikovao Aristotelovo razumijevanje supstancije i akcidencije, tako što je pojave razmatrao kao slučajne cjeline sa supstancijom kao njihovim jedinim vlastitim dijelom. Takvo razumijevanje intencionalnosti omogućuje pogled na organsku jedinstvenost kao na karakteristiku različitih pristupa fenomenologiji. Husserlovo djelo o stvari i prostoru analizirano je kao brižljivi opis percepcije, počevši sa statičkim modelom koji prelazi u dinamičan ekološki smjer. Rezultat ekologizma ukazuje na Husserlovu bliskost s Heideggerovim pojmom biti-u-svijetu organizma. Ključ Heideggerovog razumijevanja intencionalnosti u njegovom djelu iz ranog razdoblja nalazi se u Gibsonovom ekološkom modelu, koji intencionalnost smatra vještom praktičnom smještenosti organizma. I Husserl je na taj način blizak strukturi Brentanove reistične pojave. Dvije razine Heideggerove intencionalnosti obuhvaćaju ponajprije teleološku intencionalnost koja temeljnu svrstanost vidi u rukovanju organizma sa svijetom koji ga okružuje. Racionalnost zadobiva svoje mjesto u trenutku kada se praktična vještina uključuje u šire područje. Slijedi prikaz Heideggerovog utjecaja na konekcionistička istraživanja. Odnos između biti-u-svijetu i umjetne inteligencije građa je koja je značajna za umjetnu inteligenciju u trenutku kada vidljiva postaju ograničenja tradicionalnog korištenja simbola. Potreba za obuhvaćanje okoline inteligentnog sustava u primjereni opis spoznavanja postaje očita.

[epub id=’847′]

Marko Uršič – O RENESANSNOJ LJEPOTI

O renesansnoj ljepoti, prva knjiga Ljeta u tetralogiji Četiri doba odvodi nas na putovanje u Firencu dvoje suseljana i životnih suputnika Brune i Marije, seoskog intelektualca i umjetničke duše. Našavši se u Firenci, otpočinje njihovo putovanje kroz renesansnu likovnu umjetnost, književnost, filozofiju, teologiju, historiografiju, i sve to kao kroz splet monologa i dijaloga, eseja, filozofskih rasprava, pa čak i znanstvenih matematičkih izračuna zlatnog reza. Tako se pred nama okreće kaleidoskop povezanih sekvenci jednog viđenja i promišljanja renesanse u različitim žanrovima, od ulomaka iz romana o Sandru Botticelliju, pripovijesti o Bruninom i Marijinom viđenju renesansne ljepote i odnosa između ljepote i ljubavi, do filozofskih eseja i rasprava koji su posvećeni Marsiliu Ficinu, najznačajnijem renesansnom filozofu u vrijeme Lorenza de’ Medici, a pored njega i polihistoru Picu della Mirandola, te religioznom reformatoru Girolamu Savonaroli. Dok su navedeni eseji posvećeni duhovnim temama o ljubavi i ljepoti, o prolaznosti i besmrtnosti, o biti ljudske egzistencije, ulomci iz romana o Sandru Botticelliju unose u ovo djelo zračak tadašnjeg svakidašnjeg života velikog renesansnog majstora, pa se tako pripovijesti o Bruni i Mariji nakon pola tisućljeća na istim ulicama i trgovima otvara obilje renesansne ljepote minulih vremena i obnovljeno promišljanje o ovom razdoblju u zapadnoj kulturi.

[epub id=’842′]