Roman

U bliskoj budućnosti život ljudi se odvija u odvojenim slojevima koji su određeni njihovim brojevima. Mini roman “Lami“ slikovito ocrtava turoban i izgubljen svijet u kojemu znanost i tehnika ne služe blagostanju cjelokupnog stanovništva nego samo povlaštenom sloju koji sva znanstvena dostignuća koristi da učvrsti svoju vlast uvođenjem mističnih kriterija vrijednosti nad neukom populacijom i svekolikim sužavanjima ljudskih sloboda… U dalekoj budućnosti posada zemaljskog svemirskog broda nailazi na neobičan planet u kojem vladajući sloj održava vlast bizarnom spregom paralogike, meta-znanosti i fantazije, što je sve koncentrirano u prepoznatljivoj atmosferi vjerovanja i straha na koju nije bila imuna ni Zemlja. Ponašanje domorodaca je test za principijelnost i moral zemaljske posade… Knjiga je napisana u Kanadi i predstavlja nastavak spisateljske djelatnosti autora.

Vitez od bijelog jelena najnovije je književno djelo Branka Pihača, hrvatskog afirmiranog/renomiranog pisca znanstvene fantastike. Iako je autor poznat kao pisac tvrde znanstvene fantastike, u ovom je romanu kombinira i s motivima čiste fantastike te je stoga hibrid između dva žanra. Teme kojih se ovaj roman dotiče protežu se od znanstvenih, povijesnih, političkih, umjetničkih, filozofskih, moralnih, psiholoških, pa sve do ljubavnih. Upravo u širokom spektru pitanja kojima se autor bavi očituje se kompleksnost, kreativnost, bogata inspiracija, ali ujedno i zrelost pisca. Radnja romana odvija se daleko u budućnosti kada su ljudi već ostvarili mogućnost interplanetarnog putovanja, no civilizacija koju na svojem putovanju susreću ima gotovo srednjovjekovna obilježja, na što i ukazuje sam naslov romana. Daneonsko kraljevstvo na planetu Teuronu svijet je koji susreću i nijansirano je drugačiji od povijesti Zemlje, a upravo su te sličnosti ono što je sama srž romana. Radi se također o ljudima koji imaju slične karakteristike s onima na Zemlji, a sam je planet prepun različitih upečatljivosti, ponajviše flore i faune, ali i misterioznih svojstava. Priča koju ovaj roman pripovijeda odvija se kroz oči glavnog lika, Valdemara, kapetana svemirskog broda »Svjetlosna strijela V«, ali na dvije pripovjedne razine – u prošlosti i sadašnjosti. S jedne je strane svijet napredne tehnologije koji predstavlja kapetan Valdemar, a s druge fantastični svijet Alaija Bimbura, učitelja violine i Fedora, princa Daneonskog kraljevstva. Oba se svijeta, odnosno razine pripovijedanja međusobno isprepliću i povezuju na načine koji čitatelja uvlače u mozaične i kompleksne odnose između njihovih vremenskih, prostornih, moralnih i drugih dimenzija. S jedne strane, roman je duboko prožet dinamičnom radnjom, napetošću, obratima, motivima koji su konvencionalni za žanr znanstvene fantastike, a s druge strane humanističkim motivima i filozofskom porukom. Jedan je od ključnih motiva glazba koja se u širem smislu može shvatiti i kao umjetnost, a u ovom se romanu konkretno manifestira u violini. Prijateljstvo je također motiv koji prekoračuje preko granica uobičajenog poimanja međuljudskih odnosa, ono je pokretač radnje, njezina suština i misao vodilja. Nadalje, autor se fokusira na filozofske koncepte dobra i (radikalnog) zla, a posljedično na i pitanja sudbine, slobode i odgovornosti za vlastita djela. No, ta pojedinačna pitanja nameću širu sferu propitivanja – odnosa između tijela i duha, odnosno znanosti i čovjeka. Osobitost gotovo crno-bijele karakterizacije, neobične za postmodernu književnost, rezultira romanticiziranošću likova koja na samom kraju romana vrši još snažniji utisak i nudi moćnu moralnu poruku. Granice žanrova i klasična obilježja romana nadiđene su kaleidoskopom motiva i tema koji pružaju sveobuhvatno čitateljsko iskustvo, a otvoreni kraj nagoviješta nastavak fantastične priče o Vitezu od bijelog jelena i osigurava priliku za još jedno uzbudljivo čitanje. 

Knjiga „Ispovijest jednog stranca“ upečatljiv je i dojmljiv roman o dolasku jednog stranca u Hrvatsku u doba Domovinskog rata i ondje susreće mnoge stradalnike ratnih strahota. Među njima je i Ana, žena koja je propatila smrt oca i supruga i izbjegličkim konvojem dovezena u Zagreb s majkom i sinom. Boluje od teške depresije, a stranac, kojem se ne spominje ime i koji vodi razgovor sa svojim Drugim ja – što je njegova životna ispovijest – poziva je da žive zajedno. Bez imalo obzira prema Aninoj bolesti, dječakovom stasavanju i bolesnoj majci, stranac vodi paklensku igru jer je u svojoj domovini oženjen i otac dvoje djece. Ovaj je roman posvećen sudbinama ratnih stradalnika.

Roman „Opsesija“ autorice Ksenije Premur uvodi čitatelja u virtualni svijet Internetskih mreža i povezivanja ljudi preko svih meridijana na ICQ chat programu. U tom virtualnom svijetu ljudi sa svih strana svijeta tragaju za zadovoljavanju raznoraznih potreba, od poslovne komunikacije do perverznih web stranica. Tako se Lidija, glavna junakinja romana, zaljubljuje u jednog Holanđanina i mašta o novom životu i ispunjenju svih svojih snova. Holanđanin vješto vodi igru upravo u tom pravcu i s namjerom da potpuno zavede i zatim, nakon što ju je zaprosio na neviđeno, dovede do stanja potpunog rastrojstva. Lidija gubi svaku orijentaciju u realnom svijetu i na kraju završava na liječenju u Jankomiru sve dok ponovno nije stekla realni uvid u svijet oko sebe.

[epub id=’845′]

„Pupoljak kineske orhideje. Jedna fantastična priča“ svojevrstan je presjek razdoblja od 1980. godine, u koji je smješten početak likovnog stvaranja pod utjecajem Istoka i istočnih tradicija filozofije života, umjetnosti i književnosti s kojima su studenti Likovne akademije Lidija, glavna junakinja i njezin najbolji prijatelj Ognjen otkrivali nove dimenzije likovnog izražaja, tehnika slikanja i oblika svijesti i načina života. Bilo je to doba procvata avangardne umjetnosti i eksperimentiranja u svim granama umjetnosti i filozofije života. U to studentsko vrijeme otkrivanja vlastitih viđenja svijeta smješteno je i osobno sazrijevanje Lidije i Ognjena, pa je tako hipi pokret i avangardizam bio spoj koji je glavnim likovima zacrtao životni put. Generacija likovnih umjetnika osamdesetih stasala je u doba koje je dopuštalo svu slobodu umjetničkim izrazima. Lidija i Ognjen, nakon rastanka s ljubavnim partnerima, zaposlili su se u Školi primijenjenih umjetnika, što je za oboje predstavljalo krah karijere samostalnih umjetnika, o čemu su sanjali, a danas, kao pedesetogodišnjaci i zanemareni i potisnuti na margine kulturnog života Zagreba pomirili sa sudbinom da se nikada neće dovinuti onoga što su proživjeli u mladosti. Od doba studija do današnjeg dana ostali su ipak vjerni svojim umjetničkim slobodama. Lidija je uporno slikala, a Ognjen se uhljebio kao dizajner knjiga i časopisa, što je bila utjeha nakon svih nedaća nerazumijevanja i odbijanja njihovih uradaka od doba studija. Tako je bilo sve dok Lidiji nije u san dolazio svake noći gotovo isti san u kojem su se pojavljivala dva lika – Zhuang i Enrike, Kinezi koji su Lidiji pokazivali razne prizore iz života diljem svijeta. San je bio prepun slika i Lidija je ujutro nakon buđenja obično slikala prizore koje je vidjela u snu. Odlučila je uz to potražiti odgovor o snu i javi kod raznih new age grana proricanja, traženja smisla života, cijeli taj kaleidoskop new ageovske subkulture, a odgovor konačno pronašla u kineskim mudroslovnim knjigama. Ti snovi bili su poticaj Lidiji i Ognjenu da konačno ostvare svoje mladalčke snove.

[epub id=’851′]

Chat programi bili su dio virtualnog svijeta. Taj virtualni svijet, međutim, otkrivao je u sebi puno prave realnosti iako je bio, što je glavna junakinja Nela shvatila tokom vremena, posve i izmišljen i falsificiran i sve ono što bi bilo protivno nekoj stvarnoj slici svijeta. Nela se počela pitati što je ustvari ta virtualna realnost – je li to kombinacija svih mogućih dijelova, kako ih je ona crtala u arabeskama i mozaicima, svih mogućih komadića i djelića ljudskog iskustva koji se oblikuju i s raznih aspekata u jednu jedinstvenu sliku. I Nela je pomišljala da je vjerojatno taj virtualni svijet sagrađen upravo od takvih djelića stvarnosti koji su se pretakali iz realnog u virtualno, ali nikada nisu uspijevali zataškati virtualno. Virtualna stvarnost sama po sebi, dakle, nije postojala. Postojala je samo izmjena realnosti kroz filtar nedodirljivosti u virtualni svijet. To je bilo nešto što je Nelu zaista zanimalo, ta virtualna stvarnost u kojoj se, bez obzira na realnost kakva jest, kakvu osjećamo, pipamo, dodirujemo, njušimo, gledamo, postoji i sve to, samo hipostazirano u svijet koji je i nepostojeći, ali ujedno i vrlo postojeći s obzirom na to što se sve događalo upravo u tom virtualnom svijetu koji – kada bi se spojio sa realnim – ponekad bude vjerna slika, a ponekad naličje te slike između stvarnosti i virtualnosti.

[epub id=’860′]

Nakon niza godina akademskog bavljenja orijentalnim filozofijama, iz kojeg je područja autorica objavila nekoliko filozofskih studija i knjiga, u ovom romanu pod naslovom „Trešnjin cvijet. Jedna japanska priča“ autorica je odlučila sve svoje poznavanje japanske kulture pretočiti u romaneskno ostvarenje u obliku romana. Pripovijetka je smještena u zen samostanu u blizini Kyota u XII stoljeću, a glavne su ličnosti povijesne i zabilježene u povijesti razvoja zen budizma. Autorica ih je nastojala romaneskno oživjeti kako bi temeljne kategorije zen budizma, kao što je to „koan“, „neprolazni prolaz“ i „prosvjetljenje“ pretočila u živu radnju kroz pripovijest o japanskoj kulturi i ljubavnoj priči koja je u njoj utkana. Pripovijest troje povijesnih likova – Enrike, budistička učenica, Hakuinen, učitelj zena i Emsho, budistički učenik – u samoj sebi nosi životnost i dinamičnost u svim aspektima japanske kulture, od ceremonije ispijanja čaja do tumačenja i naukovanja u zen samostanu, čineći tako čvrstu strukturu kulture i posebno cijenjenog osobnog doživljaja stvarnosti.

[epub id=’861′]