Djelo Deana Komela Suvremenosti obilježava preplitanje različitih registara filozofskog govora i razgovora: znanstvenog, esejističkog, razgovornog i umjetničkog. Osnovna je namjera pritom u tome da se odredi viševrsno iskustvo suvremenosti ovog doba u kojem sama filozofija postaje neaktualna. Tu neaktualnost valja protumačiti iz samog načina aktualizacije svijeta danas. Upravo je obilnost svjetovnosti svijeta ono iz čega se razastire situacija suvremenosti u svojem nacrtu i otpisu. To dvojno viđenje nacrta i otpisivanja osnovni je način autorovog pristupanja kada je riječ o fenomenološkom opisu ili hermeneutičkom tumačenju koji stoga nisu jednosmjerni, već se često odvijaju u suprotnim smjerovima. U uvodu autor na to upućuje ocrtom okruženosti ja, te u zaključku u kojem se posvećuje filozofskoj diskusiji o temama koje u ovom djelu razmatra. Filozofija ne smije isključivati suprotnosti jer su njezin ključ za razumijevanje smisla – ne da bismo ga u cijelosti dešifrirali, već da bismo sagledali njegovu zagonetku. Način na koji se suvremenost raspinje između povijesnosti i budućnosti pokazuje bitno drugačiju dodirljivost u pogledu onoga što danas jest, s time da u sebi spaja mogućnost drugoga, drugim riječima ne samo ono što je sada na djelu, već i ono što samo nadolazi između, tako da pruža vrijeme i prostor za dodirivanje. Suvremenost nije dodir s vremenom samo u smislu onoga što slijedi vrijeme i što je u tom pogledu istodobno i vremenu primjereno. Ukoliko suvremenost imenuje ono, što je danas u nekom trenutku prijelaza između odlazećeg i dolazećeg, ne tvori samo jedan od modusa vremena, već samo njegovu horizontalnu točku dodira po kojem vrijeme tek jest. Suvremenost znači dodirno stjecanje bitka i vremena.