Prof. dr. Tomo Virk, profesor na odsjeku za komparativnu književnost i teoriju književnosti na ljubljanskom Filozofskom fakultetu, vrhunski poznavatelj oba naslovna područja, monografijom Književnost i etika opusu svojih većinom nagrađenih publikacija dodao je novu vrijednost. Tekst rješava suštinski problem suvremenih društava: kako da uvidom u neizbježnu spoznajnu i povijesnu relativnost dobra izbjegnemo njegovu relativizaciju. Autor svojim karakterističnim preplitanjem teorijsko-filozofske pronicljivosti, književne i kulturno-povijesne erudicije te lucidne interpretacije temeljnih izvora odgovara reflektiranom životnošću književnog diskursa. Naime, on utvrđuje da se u ovom posljednjem na slično netrivijalan način kao u životu prepliću i zrcale opće, singularne, (nad)povijesne, spoznajne i emocionalne dimenzije etičkih dilema. Zato književnost može biti etična u kodificiranju temeljnih pravila zajedničkog života i u autorefleksivnom otvaranju njihovog zagonetnog temelja. Sve ukazuje na to da u književnom diskursu moramo reflektivno doživjeti beskonačnu otvorenost životnog etosa. Poput književnosti, ni Književnost i etika ne nudi jednoznačno razrješenje spomenutih dilema, a ujedno u načinu njihovog razmatranja naslućujemo živu tajnovitost apsolutne otvorenosti koja u svom posljednjem izvodu odbacuje razloge za nedobro. Tako nam monografija na izvoran način nudi odgovor na nadpovijesnu dilemu o povezanosti dobra, istinitog i lijepog: dobro ne nalazimo u (hipotetskoj) spoznaji istine i ljepote, već samo empatičko iskustvo netrivijalnog etičkog suda može biti istinoljubivo i estetsko.
Potencijalni čitatelji Književnosti i etike prvenstveno su (budući) poznavatelji ova naslovna područja. Svojim eruditskim zamahom i dijaloškim stavom monografija će proširivati obzore zainteresirane javnosti i stručnjake na području filozofije, (kulturalne) povijesti, sociologije i srodnih znanosti. Zanimat će sve koji žele biti dijelom vitalne moći humanistike – očuvanja smisla života.
Spoznajna moć Književnosti i etike izvire iz vrhunske teorijske misli koja je u svojoj posljednjoj izoštrenosti osmislila vlastita ograničenja. Naime, u autorefleksivnom obratu ne spoznaje samo da ne može obuhvatiti kompleksnost i singularnost životnih situacija u kojima pratimo (ne)etičke odluke nego i činjenicu da se u toj prepletenosti suštinski više približava (te ujedno svojom refleksivnom prirodom nadgrađuje) književnom simulakrumu života. Dakle, programatski odmak od »učenjačkog« diskursa prema dijaloškom nije znak napuštanja spoznajnih potencijala teorijskog govora, nego upravo suprotno – u otvorenosti za književnu otvorenost ti su potencijali još i pojačani. Nakon uvodne eksplikacije osnovnog problema Tomo Virk otkriva paletu situacija u kojima književnost utjelovljuje etičku netrivijalnost ljudske egzistencije. Prva tri poglavlja razmatraju kulturno-povijesni period antičke etike i književnosti od normativnosti do polja refleksije, a sljedećih se sedam koncentriraju na etička pitanja u kojima se sažima autorefleksivna priroda novovjekog književnog diskursa (teodiceja, savjest, empatija, drugost, politička korektnost). Izabrani primjeri (Voltaire, Goethe, Poe, Dostojevski, Nietzsche, Bulgakov, Borges, Camus, Roth, Schlink, Morrison, Coetzee) uspostavljaju okvir za književno-znanstveno i filozofsko razmišljanje o najzahtjevnijim epistemološkim i etičkim problemima. Argumentacija unatoč zahtjevnosti uvijek ostaje prijazna prema čitateljevnom horizontu razumijevanja, napose pomoću poznavateljskih sinteza komplicirane intertekstualne mreže književno i kulturno-povijesnih referenci. Tekst je prožet duhom oba naslovna područja – ne samo zato što je tematski prepleteno crvenom niti empatičke otvorenosti nego i zato što tu otvorenost svojim stavom rasprave neprestano manifestira. U monografiji Književnost i etika, koja je iznimna i u terminološkom i didaktičkom pogledu, etika postaje takoreći performativna.
Dejan Kos, izv. prof.