Zalažući se za osobni duhovni put autor inzistira i na nužnosti upoznavanja i iskušavanja različitih duhovnih opcija našeg vremena. Pogrešno je svojim duhovnim bićem i umom biti utemeljen samo u vlastitoj ili samo u jednoj duhovnoj tradiciji. To vodi do sužavanja duhovnosti i lako prelazi u unidimenzionalnost, uskoumlje, neslobodu i netoleranciju. Planetarizacije jest polilogizacija i čovjek kao duhovno biće jest slobodan istraživač različitih duhovnih tradicija i pozvan kao planetarni baštinik da živi te tradicije po najdubljem određenju svoje ljudskosti i božanskosti. Zlo ovog svijeta rezultira iz monadizacije duhovnosti, plitke monologizacije i utamničenosti samo u jednom načinu duhovnosti. Što implicira prije svega nepoznavanje i nepriznavanje drugih i drugačijih modusa duhovnog bivstvovanja. Stoga je potrebno i uvođenje duhovnog odgoja/obrazovanja u sustav školstva u cilju izgradnje „poliloškog“ karaktera mladog bića za život u polidimenzionalnosti duhovnog života budućnosti. Bez poliloške otvorenosti i slobode duhovnosti, nema niti istinske humanizacije društva. U tematski različitim tekstovima Jadran Zalokar nastoji to i argumentirati i temeljito artikulirati. Oni imaju i pomalo epistolarni prizvuk i sadrže značenje poruke suvremenom duhovnom tragatelju koji mora biti ne samo mislilac već i predani duhovni aspirant. Samo iskreni duhovni tragatelj može biti i kritička instanca onome što vrlo često zakriva pseudoduhovnost. Pseudoduhovnost nije samo posljedica neznanja i polu-znanja već i neizgrađenosti duhovnog karaktera. Stoga ovi tekstovi imaju i „paidagošku“ komponentu, ali ne u vidu pukih „savjeta“ ili „uputa“.
[epub id=’826′]