ANDREJ ULE, vjerojatno najpoznatije ime teorije i filozofije znanosti u Sloveniji, u ovoj knjizi uz opće teorijske, pa i epistemološke vidike i pitanja o odnosu znanosti i svijeta, smješta znanost u još dva svježa i na našem prostoru manje razrađena konteksta. Autor ponajprije postavlja pitanje o transmisijama znanstvenog znanja u praksu i realnost, socijalnim i ekonomskim učincima znanosti u društvu, o takozvanoj scientifikaciji društva, ali i o podruštvljenju znanosti. S druge strane autor raspravlja i o etičkoj odgovornosti znanosti i znanstvenika, te njima imanentnim kritičkim refleksijama. Time, dakle – uz narastajući napredak, primjerice, biotehnologija ili zastrašujućih primjera ideološke i političke okupacije znanosti, kako nas tome podučavaju mračna povijesna iskustva – uvijek iznova upozoravaju i zahtijevaju opreznu i promišljenu uporabu. Posebice, ako uvažimo za Ulea prepoznatljivu činjenicu o tome da vrijednosno neutralno korištenje znanosti, ako bi i bilo moguće, vodi njezinoj birokratskoj instrumentalizaciji.