Monografija Igora Žunkoviča kritički pretresa i sistematizira evolucijsko-teorijske pristupe poimanja književnosti koji u pretežnoj mjeri crpe iz filozofskih i znanstvenih teorija druge polovice 20. stoljeća, posebice iz kognitivne znanosti i (osobito) evolucijske psihologije. Jedna od odlika Žunkovičeve monografije je da – iako autor sveudilj izražava uvjerenje i argumente u prilog tzv. književno-darvinističkog pristupa – za sva četiri temeljna smjera pokazuje da znanost o književnosti ne iscrpljuju u cijelosti. Autor razvija izrazito interdisciplinarno stajalište suvremene humanistike koje prepliće s teorijom evolucije, kognitivnom psihologijom i neuroznanošću, ali se u širokom spektru ne gubi jer se usredotočava na značenje pojedinih znanstvenih disciplina i njihovih tvrdnji za razumijevanje književnosti, pri čemu naglašava da su evolucijski pristupi književnosti svrsishodni samo ako u središte svojega zanimanja postavljaju književnost i ne poimaju je samo kao sredstvo vlastitog samopotvrđivanja.