Autor u knjizi sustavno, kritički i cjelovito razmatra moralni intuicionizam te izlaže njegov zagovor. Prikazana su dva središnja aspekta intuicionizma. Prvi je spoznajni aspekt moralne intuicije kao izvora moralnog opravdanja. Drugi aspekt je moralni pluralizam kao normativna struktura moralne teorije. Zagovor se temelji na novijim raspravama i stajalištima u suvremenoj moralnoj teoriji i metaetici. Autor predstavlja i uvodi pojam moralne intuicije, odnosno moralnog uvida. U nastavku su obrađene i analizirane povijesne verzije moralnog intuicionizma, osobito autori kao što su Henry Sidgwick, G.E. Moore, H.A. Prichard, W.D. Ross i C.D. Broad. U drugom se dijelu najprije predstavlja partikularistički izazov moralnoj teoriji koja dovodi u pitanje ulogu moralnih načela i pravila u moralnoj misli i praksi. Autor zagovara novu i zanimljivu tezu da je moralni partikularizam ponajprije stajalište o moralnim općenitostima, a ne stajalište o prirodi razloga. Dani su odgovori na dva središnja izazova koji se postavljaju moralnom intuicionizmu kao moralnom pluralizmu. Prvo, pokazano je da dopuštanje postojanja moralnog konflikta i moralnih dilema nema fatalnih posljedica za moralnu teoriju. Štoviše, ako okrenemo perspektivu i na ishodište postavimo fenomenologiju koja prati moralni konflikt, onda se čini da je u prednosti ona moralna teorija koja dopušta, odnosno u stanju je prilagoditi takav konflikt. Autor u djelu zagovara stav o tome da se moralni konflikt i dileme mogu prilagoditi na odgovarajući način unutar intuicionističkog modela prima facie dužnosti. Drugo, predstavljena je izvorna slika odnosa između moralnih razloga, moralnih načela i moralnih sudova. Ta je slika izgrađena na pojmu prima facie dužnosti kao jednog od središnjih pojmova etike. Osobine djelovanja, kao što su iskrenost, istinoljublje, pravednost, odanost, dobronamjernost, neškodljivost itd, su temeljne moralno značajne osobine te – kao prima facie dužnosti – temeljni moralni razlozi.