Branko S. Pihač – VITEZ OD BIJELOG JELENA

Vitez od bijelog jelena najnovije je književno djelo Branka Pihača, hrvatskog afirmiranog/renomiranog pisca znanstvene fantastike. Iako je autor poznat kao pisac tvrde znanstvene fantastike, u ovom je romanu kombinira i s motivima čiste fantastike te je stoga hibrid između dva žanra. Teme kojih se ovaj roman dotiče protežu se od znanstvenih, povijesnih, političkih, umjetničkih, filozofskih, moralnih, psiholoških, pa sve do ljubavnih. Upravo u širokom spektru pitanja kojima se autor bavi očituje se kompleksnost, kreativnost, bogata inspiracija, ali ujedno i zrelost pisca. Radnja romana odvija se daleko u budućnosti kada su ljudi već ostvarili mogućnost interplanetarnog putovanja, no civilizacija koju na svojem putovanju susreću ima gotovo srednjovjekovna obilježja, na što i ukazuje sam naslov romana. Daneonsko kraljevstvo na planetu Teuronu svijet je koji susreću i nijansirano je drugačiji od povijesti Zemlje, a upravo su te sličnosti ono što je sama srž romana. Radi se također o ljudima koji imaju slične karakteristike s onima na Zemlji, a sam je planet prepun različitih upečatljivosti, ponajviše flore i faune, ali i misterioznih svojstava. Priča koju ovaj roman pripovijeda odvija se kroz oči glavnog lika, Valdemara, kapetana svemirskog broda »Svjetlosna strijela V«, ali na dvije pripovjedne razine – u prošlosti i sadašnjosti. S jedne je strane svijet napredne tehnologije koji predstavlja kapetan Valdemar, a s druge fantastični svijet Alaija Bimbura, učitelja violine i Fedora, princa Daneonskog kraljevstva. Oba se svijeta, odnosno razine pripovijedanja međusobno isprepliću i povezuju na načine koji čitatelja uvlače u mozaične i kompleksne odnose između njihovih vremenskih, prostornih, moralnih i drugih dimenzija. S jedne strane, roman je duboko prožet dinamičnom radnjom, napetošću, obratima, motivima koji su konvencionalni za žanr znanstvene fantastike, a s druge strane humanističkim motivima i filozofskom porukom. Jedan je od ključnih motiva glazba koja se u širem smislu može shvatiti i kao umjetnost, a u ovom se romanu konkretno manifestira u violini. Prijateljstvo je također motiv koji prekoračuje preko granica uobičajenog poimanja međuljudskih odnosa, ono je pokretač radnje, njezina suština i misao vodilja. Nadalje, autor se fokusira na filozofske koncepte dobra i (radikalnog) zla, a posljedično na i pitanja sudbine, slobode i odgovornosti za vlastita djela. No, ta pojedinačna pitanja nameću širu sferu propitivanja – odnosa između tijela i duha, odnosno znanosti i čovjeka. Osobitost gotovo crno-bijele karakterizacije, neobične za postmodernu književnost, rezultira romanticiziranošću likova koja na samom kraju romana vrši još snažniji utisak i nudi moćnu moralnu poruku. Granice žanrova i klasična obilježja romana nadiđene su kaleidoskopom motiva i tema koji pružaju sveobuhvatno čitateljsko iskustvo, a otvoreni kraj nagoviješta nastavak fantastične priče o Vitezu od bijelog jelena i osigurava priliku za još jedno uzbudljivo čitanje.