Knjiga predstavlja jedinstveno putovanje kroz filozofsko razumijevanje čovjeka, njegove prirode i njegovih moralnih sposobnosti. Ona počinje definicijom filozofske antropologije. Antropologija u smislu filozofije ljudske prirode je prema Žalecu temeljna znanost za sve humanističke i društvene znanosti. Sve te znanosti eksplicitno ili implicitno pretpostavljaju neki pogled na prirodu čovjeka, a isto vrijedi i za svako ljudsko razmišljanje i djelovanje. Čovjek ne može postojati drugačije nego da bude u odnosu razumijevanja sa samim sobom. Nakon toga Žalec daje pregled najvažnijih koraka u razvoju filozofske antropologije, od Sokrata do suvremenika kao što su Slavoj Žižek ili René Girard. Potom se bavi nekim temeljnim antropološkim temama (dušom, osobom i duhom) koje zaključuju prvi, antropološki dio knjige.
U drugom, etičkom dijelu Žalec objašnjava različita značenja (upotrebe) pojmova etika i moral. Etika se često shvaća kao (filozofska) teorija morala. Prema autoru svaki je moral sustav koji se sastoji od tri podsustava: vrijednosti, načela ili moralnih normi i vrlina. Žalec se prilično opsežno bavi vrlinama jer bez vrlina nema stvarne realizacije moralnih vrijednosti i načela. Kruna kreposnosti su slobodne osobe. One su utjelovljenje cjelovite kreposnosti i temelj dobra. Žalec ocrtava prostor etičkih pojmova i stajališta. Među njima posebno naglašava tri: nihilizam i instrumentalizam s jedne strane i personalizam s druge. Nihilizam je iskustveni i intelektualni horizont pojedinca, grupe ili čak cijele kulture u kojoj je sve etički izjednačeno; ništa se ne razlikuje, čak ni ljudske osobe. Kako je nihilizam praktički nemoguć, on se pretvara u neku vrstu instrumentalizma. Instrumentalizam ljudi smatra sredstvima, u suprotnosti s personalizmom prema kojem je svako konkretno ljudsko biće najviša vrijednost koja se nikada ne smije tretirati samo kao puko sredstvo. Između ta dva pola teče temeljna borba između dobra i zla.
Umjetnička djela razmatraju se iz dva glavna aspekta: 1. kao kulturne paradigme (Heidegger, Dreyfus) i 2. kao utjelovljena svijest koja omogućuje empatične odnose. Zaključak, vrhunac i najoriginalniji dio knjige je posljednje poglavlje o čimbenicima personalizma.
Čovjek, moral i umjetnost je sveobuhvatan, sintetički i integralan rad. Nudi cjeloviti pregled područja filozofske antropologije i etike. Ne izostavlja ni Heideggerovo razmatranje ljudskog bića, niti teme identiteta, niti “feminističku” misao koju je razvila Luce Irigaray. Ambicija rada je biti opsežan, dosegljiv, ali čitljiv i transparentan, s momentima originalnosti.
Ključne riječi: filozofska antropologija, ljudska priroda, etika, moral, vrijednosti, vrline, politička filozofija, nihilizam, instrumentalizam, bitak u svijetu, personalizam, identitet, solidarnost, duh, umjetnost, istina, sloboda, autentičnost, racionalnost, religija, Aristotel, Augustin, Toma Akvinski, Kant, Berdjajev, Heidegger, Wittgenstein.